Dream

Ja živim između dvije korice nikada napisane knjige, ugušena sivilom ljudskih lica i tamom svojih grijeha, u strahu od gubitka jedinog dunjalučkog blaga. U toj knjizi nema ništa ali su njene stranice natopljene suzama dijeteta zatočenog u tijelu odraslog čovjeka. Znaš, onaj iskreni osmijeh, koji na kratko dođe, on nije od tog čovjeka. Delko od…

Nastavi čitanje →

Stazama duše

Julske noći znaju biti podjednako hladne kao januarske. Ali ne zbog snijega i mećave nego zbog hladnog uragana koji tiho lomi dušu u sitne sate. I ko zna koliko ih čovjek preživi do onog konačnog prestanka svake muke. Čudno je to šta sve jedna duša može da podnese. Jedna nevidljiva stvar, počesto zanemarena a podnese…

Nastavi čitanje →

Hope

Ništa ne boli toliko jako kao vrisak u prsima koji ne može izaći. U noći, dok jeza prožima moje tijelo, pitam se šta je to dunjalučka sreća i je li ona meni suđena. Noć je već počela da niže sitne sate a tret mojih prsa sve je veći. Ne znam zašto je to tako ali…

Nastavi čitanje →

Nemaš ti svjetlo moga Muhammeda o mjeseče

Nemaš ti svjetlo, moga Muhammeda, o mjeseče. Nekada u noćnim tminama uspijemo od tebe uzeti tračak svjetla koje sebično čuvaš. I to malo što nam daješ vidimo samo u noći kada Milostivi skloni oblake teške. A znaš li ti, o mjeseče, da je njegovo mubarek lice zaslijepilo oči ashaba naspram tebe. Ma nemaš ti svjetlo,…

Nastavi čitanje →

Šapat srca

Danima gledam izgubljene duše koje polako tonu u maglu moga Sarajeva. Iz dana u dan magle sve više a duše sve manje. U noći punoj tame, kada mi je i sama magla inspiracija, opet sebi postavljam pitanje gdje je nestala ljudskost?! Svi bi mi trebali biti kao magla; ponekad se spustiti nisko i preispitati sebe,…

Nastavi čitanje →