Dzennatun-adn

"Ti sa svakim - lijepo! I traži da se čine dobra djela, a neznalica se kloni!"


23.11.2018.

Možda nekad...

Možda nikada nećeš znati za riječi koje lome moja prsa, ali vjeruj mi da ti svaku kažem. Nikada glasno, nego najtiše moguće, u dubokoj noći dok toneš u san u mom zagrljaju. Možda nećeš znati za moje suze puštene u dubokoj noći, ali će ih pamtiti tvoja koža na koju padaju. Možda nećeš znati za moje misli od kojih bi i kamen puknuo, ali će pamtiti tvoje ruke koje miluju moju kosu. I možda nećeš ti znati ko sam ali će znati svaki dio tebe a da ti za to i ne znaš.

16.06.2018.

Dream

Ja živim između dvije korice nikada napisane knjige, ugušena sivilom ljudskih lica i tamom svojih grijeha, u strahu od gubitka jedinog dunjalučkog blaga. U toj knjizi nema ništa ali su njene stranice natopljene suzama dijeteta zatočenog u tijelu odraslog čovjeka. Znaš, onaj iskreni osmijeh, koji na kratko dođe, on nije od tog čovjeka. Delko od toga. To je osmijeh tog dijeteta kojem dozvoli taj bezdušni čovjek da bude na kratko sretno. Čovjek to ne zna. On je loš, uništen hladnoćom svijeta. Sada ja, odrastao čovjek, govorim dijetetu u sebi.Izvini što sam postala ono što jesam, ti ne bo bila sretna da to vidiš. Izvini što ti ne dam da se smiješ. Ja znam da ti ne bi bila ponosna na mene ali ne znaš ti kako je surov svijet odraslih. Ali bit ćeš ti opet sretna, kao nekad, na nekom boljem mjestu daleko odavde, daleko od ovog čovjeka u kojeg si odrasla.

22.07.2017.

Stazama duše

Julske noći znaju biti podjednako hladne kao januarske. Ali ne zbog snijega i mećave nego zbog hladnog uragana koji tiho lomi dušu u sitne sate. I ko zna koliko ih čovjek preživi do onog konačnog prestanka svake muke. Čudno je to šta sve jedna duša može da podnese. Jedna nevidljiva stvar, počesto zanemarena a podnese teret od kojeg planine pucaju. Kolika li je samo mudrost mog Gospodara kada On spominje da mi o toj duši malo znamo. I zaista je tako. Tone pitanja o tom samo jednom Allahovom stvaranju a koliko ih je još fascinantnijih. Ta zaista pouku samo razumom obdareni primaju. A koliko li puta bude rasuta na komadiće prije nego dođe pred Svemogućeg. Koliki li je zulum rastrgati jednu dušu kada Milostivi čuva skoro svo znanje o njoj samo za Sebe. Zaista ne znam odgovor na ova pitanja ali znam jedno.Znam da noćas ja skupljam dijelove svoje i to samo rahmetom Uzvišenog, a koliko li je sakupljača duše koji neće dočekati jutro zbog udaljenosti od Onog u čijoj ruci je ona. Duša.

07.06.2017.

Hope

Ništa ne boli toliko jako kao vrisak u prsima koji ne može izaći. U noći, dok jeza prožima moje tijelo, pitam se šta je to dunjalučka sreća i je li ona meni suđena. Noć je već počela da niže sitne sate a tret mojih prsa sve je veći. Ne znam zašto je to tako ali skupi se sitnih riječi i dijela pa naprave teg što tiho lomi prsa. Bojim se pisati ono što mi je na duši. Prvi put me je strah da to ni papri neće trpiti. Dovoljno je da zna Onaj koji mi dade ovo stanje. Sve što uspjevam je da tiho izgovorim, Ya Rabb, 2 riječi, a mom Gospodaru dovoljno. Možda zato i bježim od ljudi. Ljudima se sve treba detaljno objasniti, o On Uzvišeni zna šta se krije iza te 2 riječi. On zna kakav teret one nose, a ljudima su to 2 obične riječi u kojima gledaju kako su napisane i gdje će se koja greška provući. "Dovoljan mi je Allah i divan je On Gospodar." ...

23.06.2016.

Nemaš ti svjetlo moga Muhammeda o mjeseče

Nemaš ti svjetlo, moga Muhammeda, o mjeseče. Nekada u noćnim tminama uspijemo od tebe uzeti tračak svjetla koje sebično čuvaš. I to malo što nam daješ vidimo samo u noći kada Milostivi skloni oblake teške. A znaš li ti, o mjeseče, da je njegovo mubarek lice zaslijepilo oči ashaba naspram tebe. Ma nemaš ti svjetlo, moga Muhammeda, o mjeseče. Da si imao polovinu njegovog nura ne bi se gubio prvim cikom zore. Znaš li ti, o mjeseče, da Resulullahov nur već stoljećima ne tinja. Znaš li ti, o mjeseče, da Ahmedovo svjetlo obasjava čitav život mu'mina a ne samo noći kao ti. A zamisli, o mjeseče, kakav je nur Onoga koji stvori tvoj i Resulullahov. Znaš li ti, o mjeseče, da je On "izvor svjetlosti nebesa i Zemlje". Znaš li ti, o mjeseče, da je On "sama svjetlost nad svjetlošću" i da "vodi ka svjetlosti Svojoj onoga koga On hoće". Zato čini sedždždu Njemu, o mjeseče, da i tebe obaspe svojom svjetlošću veličanstvenom. Pokloni se pred Milostivim, o mjeseče, koji te stvori iz mudrosti svoje. Pokori se, o mjeseče, jer nemaš ti svjetlo moga Muhammeda a naspram Gospodara ti si tmina, o mjeseče...

28.12.2015.

Šapat srca

Danima gledam izgubljene duše koje polako tonu u maglu moga Sarajeva. Iz dana u dan magle sve više a duše sve manje. U noći punoj tame, kada mi je i sama magla inspiracija, opet sebi postavljam pitanje gdje je nestala ljudskost?! Svi bi mi trebali biti kao magla; ponekad se spustiti nisko i preispitati sebe, ali najzad nakon nekog vremena izdignuti se visoko iznad ega i ohlosti srca. Znam da je svaki čovjek dobar samo mora naći tu dobrotu duboko u sebi. Bog je veliki i On nas je stvorio čista srca, mi ga vremenom prljamo ali pokajanjem čistimo. Ali ima jedno mjesto koje nikada neće izgubiti dušu i u njemu će biti samo ljudi čista srca. Tu ptice pjevuše bezbrižno, lane pije vodu mirno a čiste duše osmjehom pozdravljaju jedna drugu. Tu majka grli svoje nerođeno dijete a muž ženu s ljubavlju miluje. Tu nema zlobe i oholsti. Duboko vjerujem da ovo mjesto postoji. Gdje je ono meni nije dostupno znati ali izdigni se čovječe kao magla pa ćeš ga vidjeti.